MOJ NAJDRAŽI FILM

Moj najdraži film je Zamka za roditelje. Režirao ga je Nancy Meyers. Glavni glumci su: Lindsay Lohan, Dennis Quard i Natasha Richardson.

U ljetnom kampu se upoznaju dvije djevojčice istog izgleda. Zbog svojih nepodopština nadstojnica kampa kaznila ih je boravkom u osamljenoj kolibi gdje su zajedno provele neko vrijeme. Tamo su shvatile da su one ustvari sestre blizanke. Odlučile su se na povratku kući zamijeniti kako bi upoznale svoga roditelja kojega do tada nisu poznavale. Kada su ih upoznale pokušaju ih ponovo pomiriti. Na kraju filma u tome su i uspjele.

To mi  je najdraži film zato što je zanimljiv i smiješan. U filmu mi je zanimljivo to što kada su se upoznale nisu se dobro slagale, a kada su smještene u kolibu počele su se dobro slagati. Najsmješnije mi je bio to kako su se i na koji način htjele riješiti svoje zamalo mačahe. Bilo mi je drago to što su na kraju uspjele pomiriti svoje roditelje.

ENIAC

Eniac je prvo elektroničko računalo. Izrađeno je u Philadelphiji na University of Pennsylvania. Izradila ga je 1945.godine istraživačka skupina koju su vodili J. P. Eckert i John Wiliam Mauchly. 14.2.1946. godine je bio predstavljen široj javnosti. Prva mu je zadaća bila izračunavanje balitičkih tablica za američku vojsku. Zauzimao je prostor od oko 140 metra kvadratnih, imao je masu oko 30 tona. Sastojao se od približno 18000 elektronskih cijevi i 1500 releja. Kapacitet radne memorije je bio 1 KB, uz brzinu računanja oko 5000 zbrajanja u sekundi. John Mauchly i Pres Eckert smatrali su da je brzina računanja koju je elektronski stroj mogao postići bio dovoljan dokaz za njegovu izgradnju. Eniac je bio preteža i utjecao je na izgradnju sljedećih računala: EDVAC, EDSAC, BINAC, UNIVAC... Radio je sve do 2.11.1955. godine kada je bio demontiran. Eniac je bio unikatni proizvod i nikada nije pušten u serijsku proizvodnju.

POSAO KOJIM BIH SE ŽELJELA BAVITI

Kad narastem htjela bih postati teta u vrtiću. To sam shvatila kada su se rodili moji bratići pa sam uvijek pomagala teti oko njihova čuvanja. Zanimljivi su jer svašta izmišljaju. Uvijek izmišljam neke nove igre kako njima ne bi bilo dosadno. Zbog toga mislim da bih se dobro snašla u tom poslu. Vrijeme kada sam išla u vrtić bilo mi je najljepše jer tada nisam morala učiti i tete su bile prema nama. Zbog toga mi je vrtić ostao u lijepom sjećanju. Uzor mi je moja susjeda Ivana koja radi u dječjem vrtiću. Nadam se da ću uspjeti upisati i završiti tu školu. Naravno bilo bi i dobro naći posao.

MOJ HOBI

Moj hobi su mažoretkinje. Idem na Svetonedeljske mažoretkinje od pete godine. Tamo imam puno prijateljica i sve se dobro slažemo. Imamo razne nastupe, ali najdraži mi je kada idemo u Opatiju. Svake godine organiziramo natjecanje Samoborfest u sportskoj dvorani Samobor. Idemo i na mnoga druga natjecanja i uvijek se međusobno podupiremo i navijamo jedni za druge. Svake zime idemo sve zajedno s našom trenericom na klizanje u Zagreb. Pošto ne znamo sve klizati to se pretvori u dobru zabavu i smijeh. Svako slobodno vrijeme kod kuće provodim trenirajući sa štapom. Jako volim mažoretkinje zbog prijateljstva koje sam tamo stekla i uživam u plesu.

ALFRED NOBEL

Rođen je 21.10.1833. godine u glavnom gradu Švedske u Stockholmu. Bio je švedski komičar, pronalazač, industrijalac. Njegov otac je također bio pronalazač i on je izumio šperploču. 3.9.1964. godine u Alfredovoj tvornici u Stocholmu dogodila se velika eksplozija u kojoj su život izgubila petorica radnika, uključujući i njegovog najmlađeg brata Emila. 1865.godine je izumio detonacijsku kapsulu koja sadržava živin fluminat, osjetjiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva. Kasnije je izumio gelignit koji je bio snažniji i lakše se manipuliralo s njim nego s dinamitom. Alfred je bio izabran za člana Kraljevske Švedske znanosti 1884. godine, a 1893. godine je dobio počasni dektorat Sveučilišta u Uppsali. Umro je 10.12,1896. godine od posljedica krvarenja u mozgu. Četiri godine nakon njegove smrti, 29.6.1900. godine utemeljena je Nobelova nagrada.

DESMOND TUTU

Rođen je 7.10.1931.godine u Klerksdorpu u Južnoj Africi. On je južnoafrički aktivist i umirovljeni aglikanski nadbiskup. Posvećen je za svećenika 1961. godine. 1962. godine je otputovao u London gdje je usavršavao aglikansku teoriju. 1877.godine je postao biskup Lesota. 1978. godine izabran je za glavnog tajnika Južnoafričkog vijeća Crkava. Borio se protiv apartheida kao jedan od glavnih lidera i moralna vertikala. Kritizirao je vlast, protivio se ksenofobiji i rasizmu, zalagao se za prava crnaca. On predstavlja moralni uzor, glasnogovornik je ljudi bez prava glasa. Neke njegove nagrade: 1984. g. - Nobelova nagrada za mir, 1986. g. - Nagrada Albert Schweitzet za humanost, 2005. g. - Gandhijeva nagrada za mir, 2009. g. - Predsjednička medalja slobode... Sastavio je nekoliko knjiga svojih govora i izreka i jedan je od autora brojnih drugih knjiga.

PRINCEZA DIANA SPENCER

Diana Spencer je rođena 1.7.1961. godine u maloj, poznatoj, staroj grofovskoj porodici. Bila je princeza Walesa. Vjenčanje Diane i Charlesa je bilo 29.7.1981. godine u katedrali svetog Pavla u Londonu. Vjenčanje su prenosile 74 TV stanice širom svijeta. Diana i Charles su se razveli 28.11.1996. godine pa je izgubila dio titule te je ostala vlaška princeza. Ljudi su ju često zvali Kraljica srca zbog humanitarnog rada kojim se bavila. Zauzimala se za ukidanje mina iz ratom pogođenih zemalja. Posjetila je Bosnu i Hercegovinu, gdje se sastala sa žrtvama mina. 1997. godine primila je Nobelovu nagradu zbog pomaganja u čišćenju minskih polja. Umrla je 31.8.1997. godine u automobilskoj nesreći u Parizu. Postoji teorija da je vozač bio pijan i da nitko od putnika nije bio vezan pojasom,ali postoji i druga teorija da je Diana žrtva planirane nesreće.